1. Home
  2. /
  3. Top priče
  4. /
  5. Psychology
  6. /
  7. 9 znakova koji ukazuju...

9 znakova koji ukazuju na autizam u odraslom dobu

13. јун 2023.

| Hana Dunđerov
Da li ste odrasli uz osećanje da se nigde ne uklapate?

Autizam nije izolovan poremećaj, njega  čini čitav spektar. To takođe znači da simptomi i znaci mogu biti prilično različiti. Ipak postoje osećanja i navike ponašanja koje mogu ukazivati na to da smo i mi na tom spektru.

Autizam u odraslom dobu: Zašto dijagnoza stiže kasno?

Samo zato što je neko introvertan, ne voli površne razgovore sa drugima ili se samo oseća kao da je drugaliji, ne znači da ima poremećaj iz autističnog spektra.
Ali ako neko zaista stigne do punoletstva, a da nikada nije razumeo mnogo stvari o sebi i svetu,  dijagnoza autizma u odraslom dobu može biti oslobađajuća i pravo olakšanje. Dijagnoza autizam u odraslom dobu je naročito česta kod žena – kod dečaka se autistični spektar lakše i češće dijagnostikuje.

Na početku se mora reći da poremećaj autističnog spektra može dijagnostikovati samo specijalista, odnosno psihijatar. Čak i ako smo ubeđeni da živimo sa autizmom, vidimo i osetimo mnogo znakova koji ukazuju na to, nije sasvim izvesno da pripadamo ovom spektru sve dok specijalista to ne potvrdi. Ali šta god da uzrokuje stvari za koje osećamo da nam otežavaju svakodnevni život među ljudima, može nas pokrenuti na putu ka samospoznaji i tačnoj dijagnozi. A saznanje šta nas to izdvaja i  zbog čega smo drugačiji, može otvoriti vrata koja konačno na svoje mesto postavljaju niz prethodnih događaja, susreta i reakcija.

80 odsto žena sa autizmom dobije dijagnozu tek u odraslom dobu

Prema rezultatima nedavne studije, 80 odsto žena sa autizmom nije ni dijagnostikovano sve do odrasle dobi. Postoji mnogo društvenih razloga za ovo, ali delom doprinosi i sama priroda poremećaja iz autističnog spektra.

Na primer, žene sa autizmom efikasnije posmatraju i uče ponašanja onih oko sebe, što im pomaže da se lakše kreću i opstaju u ljudskim zajednicama. (Ovo se zove maskiranje, što je krajnje iscrpljujuće i zamorno za osobe sa autizmom, jer ne razumeju zašto moraju da se ponašaju ovako, ali znaju da je neophodno da izgledaju kao drugi.)

Rano prepoznavanje autizma kod devojčica je takođe otežano činjenicom da su dijagnostički alati koji se danas koriste za autizam u osnovi razvijeni za bele dečake koji žive u dobroj socio-ekonomskoj situaciji. U dijagnozi autizma, oni se uglavnom fokusiraju na spoljašnje znakove, a ne na unutrašnje simptome. Ovo drugo, s druge strane, može se mnogo više razlikovati od pojedinca do pojedinca. „Autizam se može manifestovati na onoliko načina koliko ima ljudi koji žive sa autizmom na Zemlji“, rekla je dr Megan Anna Neff, klinički psiholog i specijalista za autizam. „Može biti mnogo više razlika unutar spektra autizma nego između osobe sa autizmom i one van spektra“

Iz toga sledi da postoje mnogi znaci autizma čak i kod onih kojima ranije nije dijagnostikovan. Njihovo prepoznavanje može biti prvi korak da se obratimo specijalisti i mnoge stvari će doći na svoje mesto u našim životima, a mi ćemo razumeti mnogo toga o sebi i svetu.

Osećaj da smo drugačiji, da ne razumemo druge ljude

Prema rečima stručnjaka, vrlo je uobičajeno da osobe sa autizmom osećaju drugačije, kao da jednostavno nisu isti, da ne funkcionišu kao drugi.

„Mnogi ljudi navode da se osećaju otuđenim, kao da ne govore istim jezikom kao drugi u njihovom radnom i školskom okruženju. Celog života se osećaju kao autsajderi“, kaže je dr Vanessa Bal, direktorka Klinike za psihologiju autizma odraslih na Univerzitetu Rutgers.

Svako se ovako ponekad oseća. Razlika je što kod osoba koje žive sa autizmom ovaj osećaj ne nestaje. On nije tipičan samo za adolescenciju ili momente prelaska u nove zajednice. Ovo je osnovni osećaj.

„Važno je napomenuti da se ljudi sa autizmom ne osećaju nužno kao autsajderi sve vreme“, rekao je dr Bal. – Oni mogu da pronađu zajednicu koja je prihvatljivija i empatičnija prema ljudima sa različitostima. Kao odrasli, mnogi ljudi nauče da žive sami sa sobom, prihvataju sebe i manje brinu o tome koliko ih drugi razumeju. Kako budu stariji, možda će svoje specifičnosti početi da doživljavaju kao pozitivne.“

Ne razumemo društvena pravila

Svako kome ranije nije dijagnostikovan autizam i ko nije imao pristup adekvatnoj kognitivnoj terapiji može imati poteškoća da proceni koliko dugo treba da gleda u oči druge osobe ili kada da se smeje tokom razgovora, čak i u odraslom dobu. Ova pravila društvenog ponašanja žene efikasnije uče tako što se maskiraju, uče od drugih, ali to nije instinktivni osećaj kao kod onih koji nisu u spektru autizma, već naporan rad i koncentracija.

Komplikovani odnosi

Dr Neff je rekla da „odraslim osobama koje žive sa autizmom, ali nisu dijagnostifikovane, često je bude teško da napreduju u društvenim odnosima i ljubavi“. Možda im se čini da im se veza i prijateljstvo naglo raspadaju, a jednostavno ne razumeju zašto.

Komplikovani lavirint društvenih odnosa funkcioniše po, za njih, potpuno neshvatljivoj logici. Ljudi sa autizmom često ne razumeju zašto na kraju njihova veza završava.

Senzorna osetljivost takođe može odati autizam u odraslom dobu

Ljudi sa autizmom uvek imaju senzornu osetljivost, ali ljudi sa senzornom osetljivošću nisu uvek autistični. Posebno, osetljivost na zvukove, svetla i dodir je uobičajena kod osoba sa autizmom, ali se može javiti i preosetljivost na ukus i miris.

Neautistični ljudi često čak i ne primećuju senzorne stimuluse koji u nekom trenutku mogu postati nepodnošljivi za autistične osobe. Na primer, osoba sa spektrom autizma je stalno svesna otkucaja sata u kući svojih prijatelja, ne može da zaspi od toga. Ili zvuk sirene može biti toliko glasan da izaziva fizički bol.

Rutina je mnogo važnija osobama iz spektra

Za mnoge ljude sa autizmom, predvidljivost je od vitalnog značaja. Umiruju ih uobičajeni red i rutina usred neizvesnosti i nepredvidljivosti života. Ako nešto poremeti uobičajenu rutinu, to može izazvati snažne emocionalne reakcije, anksioznost, razdražljivost.

Promene su takođe ozbiljan izazov za osobe sa autizmom. „Selidba, promena posla, emocionalni preokreti mogu izazvati anksioznost i nesanicu“, rekla je dr Neff.

Rutina se takođe može odraziti na određena ponašanja. Ovde se takođe klasifikuju pokreti koji se ponavljaju, na primer ljuljanje tela, pljeskanje, okretanje, trljanje određenih površina, pa čak i zviždanje.

Potrebna nam je samoća

„Situacije iz društvenog života ili događaji koji uključuju previše stimulansa mogu preterano stimulisati ljude sa autizmom, što uzrokuje različite simptome. Osobe sa autizmom u odraslom dobu mogu se osećati potpuno iscrpljeno nakon prezentacije na poslu ili rođendanske zabave sa porodicom“ kaže dr Bel.

Ova iscrpljenost je uzrokovana maskiranjem. „U takvim životnim situacijama oni stavljaju te maske, ponašaju se onako kako vide da to čine ljudi oko njih, samo da bi ispunili društvena očekivanja – objasnio je specijalista. – Međutim, to zahteva ogromnu koncentraciju i veoma je zamorno.“

Spolja se ne vidi kada neko nosi masku. „Oni rade ono što bi svi drugi očekivali u ovakvoj situaciji“, objasnio je dr Neff. – Na poslu se ponašaju kako treba. Ali kada dođu kući mentalno i emocionalno su potpuno iscrpljeni, saznanje da to moraju da urade na isti način sledećeg dana može im se činiti kao nemoguć napor.”

Jako interesovanje za određene stvari

Interesovanje za određenu, specifičnu stvar ili aktivnost je takođe tipično za osobe sa autizmom.

„Naši mozgovi su u osnovi dizajnirani da vole novine, radoznali i zainteresovani“, objasnila je dr Neff. – Kod ljudi koji žive sa autizmom, ovo se često fokusira na jednu stvar i oni se veoma duboko upuštaju u svoj hobi.  U stvari, njihova cela karijera se često gradi oko toga interesovanja, ili znaju baš sve o ovom konkretnom hobiju.“

Svi imaju hobije, mnogi ljudi imaju čak veoma jaka interesovanja. To ne znači da je neko autističan. Mozak osoba sa autizmom, s druge strane, povezuje svaku sitnicu u životu sa ovim posebnim interesom. Na primer, ako je neko zainteresovan za pse, pričaće o psima u svakom razgovoru, čak i ako je reč o sasvim drugom događaju ili stvari. „Ljudi sa tipičnim nervnim sistemom takođe mogu imati posebnu oblast interesovanja, ali ne vide ceo svet i sve što se dešava kroz ovu prizmu“, rezimira dr Neff.

Ljudi sa autizmom u odraslom dobu mrze površno ćaskanje

Naravno, većina ljudi mrzi da ćaska. Ali za osobe sa autizmom, površno ljubazno ćaskanje je nešto neverovatno iscrpljujuće. Oni uopšte ne uživaju u površnom ćaskanju i čine sve da ga izbegnu.

Međutim, ljudi iz spektra takođe vole da razmenjuju ideje. Ali, samo ako to za njih ima smisla i značaja sa datom osobom, na zadatu temu.

Ne znaju šta da rade sa igricama

Ljudi sa autizmom su ljubitelji pravog razgovora. Oni su iskreni, komuniciraju jasno, direktno“, rekao je Bal. Ljudi sa autizmom sve shvataju bukvalno.

„Ako im kažete da crvena kiša pada sa crnim konjima, oni vide crvenu kišu i crne konje kako padaju sa neba. Ljudi sa autizmom komuniciraju u preciznom, veoma vizuelnom stilu. Zbog toga, na primer, nisu dobri u flertovanju“, dodaje Neff.

Šta da radimo ako sumnjamo da smo i mi u spektru autizma?

U mnogim slučajevima, posebno kod žena, poremećaj autističnog spektra se otkriva nakon što je njihovom detetu dijagnostikovan autizam.

„Nikad nije kasno“, kaže dr Neff. „Terapeut nam može pomoći da pređemo dug put i da pronađemo metode koje mogu učiniti svakodnevni život lakšim i podnošljivijim. Takođe je važno razgovarati sa specijalistom o poremećaju iz autističnog spektra, jer postoji mnogo poluinformacija i pogrešnih informacija o različitim neurorazvojnim poremećajima, kao i o samom autizmu.

Izvor vesti: marieclaire.hu

Izvor slike: Sewcreamstudio/iStock/GettyImagesPlus