1. Home
  2. /
  3. Top priče
  4. /
  5. Report
  6. /
  7. Zašto muškaraci ne preuzimaju...

Zašto muškaraci ne preuzimaju ženino prezime?

13. фебруар 2023.

| Aleksandra Dudvarski
Čak i među parovima sa izrazito progresivnim načinom razmišljanja, retko je da se muškarci odreknu prezimena nakon braka.

Kao i većina muškaraca, Mike (Majk), koji radi kao programer igara, nikada se nije zamarao svojim prezimenom. Ranije mu nije ni padalo na pamet da pored patrijarhalne tradicije koja nam je usađena može postojati drugi put. Bilo mu je jasno da će, kada se oženi, njegova buduća žena morati da donese veliku odluku: da li će uzeti muževljevo prezime ili će zadržati svoje.

Onda se, u njegovim srednjim dvadesetim, nešto promenilo. Jedan od njegovih prijatelja mu je rekao da će posle venčanja uzeti prezime svoje verenice, a ovaj neobičan potez naterao je Mikea na razmišljanje. Kada se verio sa sadašnjom suprugom Sarahom (Sarom), konačno joj je postavio neobično pitanje: šta ako on promeni prezime? Da li će biti manje muškarac= Prvo je to spomenuo u polušali, ali kada je video da njegova partnerka tu ideju shvata ozbiljno, promenio se i njegov stav. Naravno, u tome je mnogo pomoglo i to što se njegova verenica prezivala posebno lepo, koje on rado prihvatio. Mikeov primer kasnije su sledila i njegova mlađa braća, ali van ovog užeg kruga nikada nije sreo čoveka koji bi to učinio, a kako kaže, sumnja da bi većina muškaraca o tome i razmišljala. „Mislim da velika većina američkih parova čak i ne razmišlja o toj mogućnosti“, rekao je Mike u članku u The Washington Postu .

Zašto muškaraci ne preuzimaju ženino prezime?

U stvari, smatra se da je krajnje neuobičajeno da muž uzme ženino prezime – iako je teško pronaći podatke o tome koliko se često to dešava. Američka uprava za socijalno osiguranje to ne prati, kao ni Biro za popis stanovništva. Studija „Čvora ​​o stvarnim venčanjima iz 2021.“ anketirala je više od 15.000 ispitanika i otkrila da je 78 odsto parova koji su se venčali te godine imalo jednog partnera da uzme prezime drugog — ali anketa nije raščlanila podatke po polu.

„Nikada nisam video da mladoženja uzima nevestino prezime“, rekao je za novine planer događaja Andrew Zeel (Endrju Zil), koji već 20 godina pomaže parovima da isplaniraju svoj veliki dan. Sandy Lee-Davis (Sendi Li Dejvis)“, osnivačica Chic Weddings and Events“, kompanije specijalizovane za planiranje venčanja, ima slična iskustva. Ona procenjuje da je u protekloj deceniji održano preko 250 ceremonija – a koliko je to parova u kojima je muž uzeo ženino ime? „Tačno nula“, odgovorila je. HitchSvitch, onlajn servis za promenu imena, procenjuje da oko 5 procenata novopečenih korisnika mogu biti muškarci koji posebno traže informacije o tome kako da uzmu prezime svoje žene. Ovih 5 procenata je blago povećanje u odnosu na pre nekoliko godina.

Kada se žena ovih dana uda za muškarca, jednostavno ne može da donese dobru odluku kada je u pitanju izbor prezimena. Uzela muževo prezime ili ne, u njenom užem i širem krugu sigurno će se naći neko ko će joj suditi. Ako zadržite svoje prezime, odmah će vas nazvati sebičnim i čak sumnjati da li uopšte volite svog partnera. Ako, međutim, koristi prezime svog muža, progresivniji mislioci mogu progovoriti i označiti je kao levičarku, čak i kao izdajnicu feminizma. U međuvremenu, muževi žive bezbrižno i ne osećaju ništa od ove dileme. Žene ne mogu da pobede, a muškarci ne mogu da izgube.

„Postoji pretpostavka da su ženska prezimena sama po sebi promenljiva“, rekla je novinarka Jill Filipovic (Džil Filipović). „Činjenica da samo žene donose ovu odluku – i da mislimo da samo žene treba da donesu ovu odluku – odražava prilično duboku rodnu nejednakost“.

Za žene, najprogresivnija opcija je obično da zadrže svoje postojeće prezime (verovatno nasleđeno sa očeve strane porodice ). Prema analizi bloga The New York Times Upshot, do 2015. godine, oko 20 odsto Amerikanki je izabralo ovu opciju. Ali čak i u domaćinstvima u kojima žena zadržava svoje prezime, obično se ne govori o mogućnosti promene prezimena muškarca.

 

Zašto muškaraci ne preuzimaju ženino prezime?

Kada se spisateljica Laura Hankin (Laura Hankin) verila, dobro je znala da želi da zadrži svoje ime i nakon udaje. „Moje ime je moj identitet“, rekla je ona i dodala da im nije pala na pamet mogućnost da njen partner uzme prezime Hankin. Ona je sigurna da, ako gledamo sa stanovišta rodne ravnopravnosti, bi se izričito protivila promeni prezimena svog muža, dok bi mužbio otvoren za to. Međutim, on nikada nije pokrenuo tu temu. „Mislim da se vraća na pitanje identiteta. Brak je prelepa veza između dvoje ljudi koji se ne menjaju nužno ili ne postaju potpuno novi ljudi. Mislim da smo oboje osećali da želimo da budemo dvoje ljudi koji se vole i podržavaju i koji su posvećeni jedno drugom, ali ne i jedno drugo. Pa ako zbog toga nisam želeka da promenim svoje prezime u njegovo, zašto bi on promenio svoje u moje?“

„Ono što je smešno u vezi sa čitavim fenomenom promene imena“, rekla je autorka Rebecca Traister (Rebeka Trejster), „je da je to suštinski čudan običaj. Na svaki način.“ Prema njenim rečima, ova neobičnost je jedan od razloga zašto čak i muškarci koji, recimo, imaju aktivniju ulogu u podizanju dece ili obavljaju kućne poslove koji su tradicionalno prepušteni ženama, mogu da zaziru da napuste prezime. Promena imena je simboličan gest, simbolička preraspodela privilegija (čije prezime zamenjuje drugo?), a ne praktičan korak (ko uzima odsustvo sa posla radi odgoja dece?), i upravo iz tog razloga parovi ga obično ignorišu. „Morate da se nosite sa preraspodelom roditeljskih obaveza, kućnih poslova, finansijskih problema, ali promena prezimena nije neophodna u svakodnevnom životu. Iako je fenomen promene imena potpuno bizarna i anahrona stvar, stavove ljudi je veoma teško promeniti“, objasnila je Rebecca.

„Ako ste svesni zašto se institucija promene prezimena žene razvila tokom istorije, onda odmah razumete zašto većina muškaraca nerado preduzima ovaj korak“, rekla je istoričarka sa Prinstona Terra Hunter (Tera Hanter). Tokom mnogih vekova, brak je značio da su žene postale vlasništvo svojih muževa-muževi su imali zakonsku kontrolu nad ženskim identitetom i konkretnim postojanjem. Ženin novac postao je novac muža, telo žene postalo je muško, sa kojim je muž mogao da radi šta je hteo. Isto tako, prezime žene više nije postojalo. „Identitet žene je u suštini izbrisan. A brisanje njenog imena značilo je pokoravanje moći njenog muža“, rekao je Hunterova.

Naravno, ovi dehumanizujući zakoni koji su nekada vladali brakom verovatno i ne padaju na pamet prosečnom savremenom muškarcu kada razmišljaju da li da uzmu preime svoje žene (ako o tome uopšte razmišlja). Ali prema Hunterovoj, ove norme su toliko duboko ukorenjene u našem društvu , da se čak i oni koji su potpuno nesvesni istorijskih tradicija menjanja prezimena osećaju prinuđenim da ih posmatraju i promatraju. „Postoje veoma jaki društveni pritisci oko prakse promene prezimena, uključujući ego, ideje o muškosti, porodične tradicije, sve vrste stvari koje utiču na to kako muškarci misle o sebi, a posebno o svojim preziimenima“, dodala je ona.

Kada je Vogue pitao pop divu, koja sada zvanično nosi ime gospođa Jennifer Affleck (Dženifer Aflek) , da li je ikada razmišljala o tome da njen muž umesto toga uzme njeno ime i postane gospodin Ben Lopez, pevačica se glasno nasmejala. „Ne, naravno da ne! To ne bi bilo tradicionalno, u tome nema ničeg romantičnog.“ Glumica Zoe Saldana (Zoji Saldana) udala se 2013. za režisera Marcoa Perega (Marka Perega), a nakon braka uzeo je prezime glumice. Iako se glumici dopao taj gest, ona je u jednom intervjuu izjavila da je prvo pokušala da odgovori svog muža od toga. Bio je zabrinut da će ga latino muška zajednica prezreti zbog postupaka.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marco Perego Saldana (@pirateyadimar)

Mike Primo (Majk Primo), programer igara ranije poznat kao Mike Ambrogi (Majk Ambrodži), ima teoriju: „Većina muškaraca ima visceralnu, čak i podsvesnu, odbojnost prema uzimanju prezimena svoje žene koju možda ni sebi ne priznaju. Za većinu muškaraca to bi značilo kastraciju. Da bi muškarac postao ženstveniji na bilo koji način znači žrtvovati neki nivo društvenog statusa i moći.”

Iako je Primo psihički pokušavao da se pripremi na to da će posle venčanja morati da brani svoj izbor pred svetom, na kraju je morao da bude prijatno iznenađen. Njegova odluka – odnosno činjenica da je on kao muškarac uzeo prezime svoje žene – nije izazvala nikakve negativne reakcije u okolini.„Ništa što biste pomislili se nije dogodilo“, rekao je. „Nikome se to nikada nije dopalo, ali da budem iskren, ljudi to nije baš zanimalo.“

Izvor vesti: marieclaire.hu

Izvor slike: Виктор Высоцкий/iStock/Getty Images Plus via Getty Images