1. Home
  2. /
  3. Top priče
  4. /
  5. Report
  6. /
  7. Šta je feministički „backlash“...

Šta je feministički „backlash“ tj „odgovor“ protiv ženskih prava?

24. март 2023.

| Aleksandra Dudvarski
Uprkos #MeToo pokretu, globalnoj mobilizaciji za dozvolu abortusa ili čak svakodnevnoj borbi feministkinja, otpor se intenzivira u mizoginom „odgovoru“ (backlashu). Ovaj engleski izraz postepeno uvrstio u svetske jezike kako bi označio negativnu reakciju koju prava žena trpe sa svakim napredovanjem u pravcu jednakosti. 

Proleće 2022. Glumac Jonny Depp (Džoni Dep), tuži glumicu Amber Heard (Amber Herd) za klevetu. Na društvenim mrežama nemoguće je pobeći od najnovijih detalja njihovih recipročnih optužbi za nasilje u porodici, niti od slika i videa sa suđenja koje se potom prenose uživo na mreži.

U odlomcima koje seciraju i kojima manipulišu uglavnom maskulinisti koji su stali na stranu zvezde „Pirata sa Kariba“, Amber  je ismevana, a njena svedočenja koja osuđuju nasilje u porodici i silovanje koje je počinio Jonny Depp ismejana su s velikom okrutnošću. Tokom šest nedelja saslušanja, milioni korisnika interneta svakog dana širom sveta poriču reči žrtve.

Pet godina nakon #MeToo, ovakvo suđenje i izliv mizoginističke mržnje koje je izazvaka konkretna ilustracija koncepta „feminističke reakcije“, ideološke reakcije koja bi, u vidu otpora, pratila napredak. Ali o čemu se zapravo radi?

Šta je feministički „backlash“?

Ovaj sve češće korišćeni anglicizam popularizovala je 1991. američka novinarka Susan Faludi (Suzan Faludi) u svojoj knjizi Backlash, The Cold War Against Women (Backlash, Hladni rat protiv žena). Ona prati priču o „odgovoru“, svojevrsnoj osveti kao reakciji na napredak feminizma 1960-ih i 1970-ih u Sjedinjenim Državama.

Reakcija odnosno odgovor se zasniva na širenju negativnog i neprijateljskog diskursa prema feministkinjama i ženama uopšte. Nakon četiri godine analize, uprkos tadašnjem napretku, autorka podvlači ponovno bujanje stereotipa, nasilja i diskriminacije žena u svim sferama američkog društva. Feminističke talase prati povratno ispiranje.

Od tada, koncept se izvozi, a sada se primenjuje i na druge periode i druge regione sveta. Istoričarka Matilde Lare (Matilda Lar), specijalistkinja za revolucionarne pokrete i održavanje reda u Francuskoj u 19. veku, primećuje da „ono što čini živu snagu reakcije, naime, želja da se žene ograniče na određeno mesto, da se ućutkaju, jeste stalna stvar“ u našem patrijarhalnom društvu. Pozadinski seksizam koji bi prošao nezapaženo, tako da „trenutke kada feminizam, poput reke, izlije iz svog korita, potreba da se vrati tamo se samo nasilnije i jasnije percipira“, analizira ona..

Dominantne po svaku cenu žele da sačuvaju svoje privilegije i obnove hijerarhiju među polovima. Zbog toga su feminističke militante oduvek bile meta posebnih napada, jer čak i više od ostalih daju glas. Istoričarka smatra da je „za pristalice poretka polova koji žene smešta u dom, van javnog života, toliko nepodnošljivo da vide kako prelaze ovu barijeru da je nasilje samo jače“.

Ovo dobro definisano mesto za žene nasleđeno je iz Građanskog zakonika iz 1804. godine, koji predviđa njihovu inferiornost u zakonu. „Naša istorija u građanskom i sudskom pravu zasnovana je na reakciji usmerenoj protiv revolucionarnih žena, ocenjuje istoričarka. U pitanju je, na kraju revolucije, vraćanje žena u kuhinju, podsećanje na to šta je njihovo mesto u društvu.

Filozofkinja feminističke misli, Geneviève Fraisse (Ženevjev Frais), kritikuje mehaničku konotaciju reči. Ona precizira da je pre reč o stalnoj ravnoteži snaga: „Čim se napravi iskorak u korist ravnopravnosti ili slobode žena, dominantni se opiru. Žele da sačuvaju svoje privilegije i vrate hijerarhiju između polova po svaku cenu, koristeći seksističke, nasilne strategije, koje nisu nove”.

Feministički „backlash“, govori mržnje

ponavljani do njihove demokratizacije

Dok je #MeToo talas, u jesen 2017. godine, nagovestio duboku transformaciju naših društava, koja će konačno moći da veruju ženama, feministička borba se trenutno suočava sa negodovanjem.

U svom godišnjem izveštaju o stanju seksizma u Francuskoj, objavljenom u januaru 2023. godine, Visoki savet za ravnopravnost konstatuje da seksizam opstaje i da se njegove najnasilnije manifestacije pogoršavaju, upravo izazivajući ‘fenomen reakcije na „radove svuda’, na primer, organizovanje racija sajber-maltretiranja na društvenim mrežama u cilju ‘ućutkanja ili diskreditacije žena’“.

Autori izveštaja ističu da je „situacija utoliko nasilnija za žene koje su posebno aktivne, aktivistkinje uživo i onlajn: političarke, novinarke, influensere, strimere, kreatorke sadržaja… One su predmet koordinisanih napada, kao i primer kroz praksu doxinga [otkrivanje ličnih podataka sa ciljem nanošenja štete]“. Nije iznenađujuće da je želja da se žene ućutkaju posebno usmerena protiv onih koji imaju najradikalnije ideje.

Prema Mathilde, reakciju karakteriše i globalni porast „mizoginog, maskulinističkog govora i govora mržnje protiv žena“, invazivne seksističke reči koja ima za cilj, između ostalog, da uništi jedan od temelja pokreta, u koji treba verovati reč žena. Fenomen može da potraje da se smiri, kako ona objašnjava: „U početku su to manjinski diskursi, a onda će ponavljanjem širenja poruke stvoriti svoj privid legitimiteta“.

U junu 2022. u Sjedinjenim Državama ukinuto pravo na abortus. Veliki neuspeh sa snažnom simbolikom, backlash u pravoj formi.

„Kampanja Éric Zemmour (Erika Zemura) je bila izuzetno štetna, kaže ona i dodaje da je on legitimisao ove primedbe koje su, kada je počeo da ih izgovara, delovale iz nekog drugog vremena, a koje su sada iz našeg vremena. Pre njega, Donald Trump (Donald Tramp) se tokom svog mandata isticao brojnim mačo izjavama. Zatim je u junu 2022. u Sjedinjenim Državama ukinuto pravo na abortus. Veliki neuspeh sa snažnom simbolikom, backlash u pravoj formi.

Genevieve više voli da priziva izvesnu „reverzibilnost“ feminističkih dostignuća, jer „govoriti o nazadovanju ženskih prava implicira da postoji napredak, ali su prava krhka pa mogu i da nestanu, da budu preokrenuta“, kao c. trenutno je slučaj u Sjedinjenim Državama, Avganistanu ili Iranu.

Izazovi nakon #MeToo pokreta

„1970-ih su barem neke stvari postignute: izašli smo iz ovog talasa sa pilulama, abortusom, silovanjem konačno priznatim kao zločinom“, podvlači Mathilde. Iako zaista napredak koji je ostvario pokret #MeToo izgleda anegdotski u Francuskoj, to nije sprečilo reakciju.

Kao dokaz, Gerald Darmanin (Džerald Dermanen) je imenovan za ministra unutrašnjih poslova u julu 2020. godine, uprkos tekućoj istrazi za silovanje i ogorčenju feminističkih aktivistkinja. Jelisejska palata je tada smatrala da žalba na ministra „nije prepreka” za njegovo imenovanje. Ipak, 2020. režiser Roman Polanski dobija Cezara (francuska filmska nagrada) za najbolju režiju iako ga jedanaest žena optužuje za silovanje i seksualno nasilje.

Zatim, u avgustu 2022. godine, informativna kampanja Planning Familiala koristila je slogan „U planiranju, muškarci takođe mogu biti trudni“ kako bi ponovo potvrdili svoju inkluzivnu dobrodošlicu transrodnim osobama. Ogorčeni, nekoliko političara krajnje desnice pozvalo je na ukidanje javnih subvencija udruženja, što je ponavljajuća debata koja ugrožava organizaciju kao Damoklov mač.

Mathilde  konačno evocira seksističko uznemiravanje koje žene u politici redovno trpe. Posebno ekologinja i feministička poslanica Sandrine Rousseau (Sandrin Ruso), glavni uzbunjivač seksualnog nasilja bivšeg izabranika Denis Baupin  (Denisa Baupena) i redovna meta virulentnih napada od 2017: „Ono što ona trpi su napadi koje su drugi pretrpeli pre mje“.

Konačno, backlash je nasilna reakcija, donosi stalnu napetost, koja je uvek na delu, a čiji su naslednici sve feministkinje.

Izvor vesti: maireclaire.fr

Izvor slike: Adrian Vidal/iStock/Getty Images plus via Getty Images

Nastavite da čitate