
Žene koje putuju same, tihe heroine savremenog doba, biraju ove destinacije
Žene koje putuju same biraju ove destinacije
26. јул 2025.
| Nataša Stevanović
Kada zakoračite na kaldrmu Bolonje, postaje jasno: ovo nije još jedan izvikani italijanski grad s razglednice. Bolonja se ne trudi da impresionira, ona jednostavno živi svu svoju lepotu, bez potrebe da se ističe. Ona ne osvaja, već se polako uvlači pod kožu. Pre nego što primetite, Bolonja vas je osvojila u potpunosti.
Tu gde se mirisi sveže paste sudaraju s mirisom mokrih kamenih pločnika, gde su cappuccino i jutarnja tišina vrhovna svetinja, i gde je neoprostiva jeres koristiti parmezan na tortelinima kuvanim u bujonu (jer dobri tortelini ne trpe dodatke), tamo ćete osetiti duh Bolonje.

Bolonja diše u tišini, ali nije dosadna. Njena najduža šetališta pod porticima štite i od kiše i od svakodnevne buke.
Grad je gotovo celom dužinom pokriven ovakvim svodovima, a svaki korak pod njima ima svoju zvučnu dinamiku – odjek koraka, smeh i graja iz obližnjeg kafića, povremeno dozivanje poznanika s druge strane ulice.

Od Piazza Maggiore, srca istorijskog jezgra, do brda San Luca, koje čuva svetilište i panoramu, Bolonja vam svoju dušu nudi kao na dlanu. Nema užurbanosti, nema forsiranja – sve se radi u autentičnom ritmu koji vama odgovara, a odustajanje od avanture nije opcija.
U Bolonji se ne tražio „najbolji kafić“ jer svi imaju neku svoju verziju savršenstva. A zna se da će Caffè Terzi zadovoljiti i najstrožijeg ljubitelja kafe, dok će Impero pružiti autentičnost koja se ne može odglumiti. Jutro se ovde ne živi za Instagram priču, cappuccino se ne naručuje zbog nove fotografije za feed, a pecivo se ne umače u kafu.
Kad vam se otvori apetit, imajte na umu da se u Bolonji glad oseća drugačije, mnogo dublje, konkretnije. Zato, Casa Azzoguidi nudi ne samo obrok, već stav. Tortelini u bujonu su jaki, odlučni, i govore sve ono što treba znati Italijanima u ovoj regiji.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Za još (ukusnih) otkrovenja, tu su: Osteria Bottega, Fantoni, Nonna Rosa i desetine drugih, gde konobari zrače toplinom, ali i strogim pravilima šta se jede, kada i kako. Poslušajte ih, znaju šta rade.
U pauzi, ako je uopšte poželite, prošetajte do Salumeria Simioni, naručite sendvič s mortadelom i squacquerone sirom, sedite napolju i uživajte u kompletnom doživljaju Bolonje… Dišite sporo, punim plućima.
Bolonja se, kao iskustvo, ne zaustavlja na hrani; iako bi to bilo više nego dovoljno jer ne zovu je bez razloga La Grassa, ali grad je protkan umetnošću; moderna u MAMbo, tiha u Museo Morandi, ozbiljna u Pinacoteca Nazionale.
Šetnja kroz Quadrilatero kvart daje uvid u zanatski duh grada koji nikada nije izgubio kontakt s veštinom ruku i materijalom.
View this post on Instagram
I kad pomislite da ste videli sve, iznenadiće vas kutak poput La Ferramenta ili Drogheria della Pioggia, koja već više od četiri veka prodaje začine. Suvišno je objašnjavati dalje, jer opstati četiri veka je dovoljna preporuka za kvalitet.
Kada padne mrak, grad ne menja karakter, samo boju tj. svetlost. Ako ste za provod, izaberite Volare ili Ruggine, ako vam treba kutak bez buke, Bar Paolo zna kako da vas umiri.

Za savršen pogled tu je Camera con Vista, jer dok pijete spritz i gledate ka Piazza Santo Stefano, znaćete da ste i vi deo te celine.
Proleće u Bolonji je tiho savršenstvo. Toplo, ali ne vrelo. Ljudi su na ulicama, ali nema gužve i razuzdanih turista i posetilaca. Vreme je idealno za šetnju, a i u Bolonji se ne vozi bez preke potrebe. Zimi, nikako jer ume da bude surovo hladno.
I što duže hodate, to više shvatate: Bolonja je mesto gde se sve što Italija pokušava da vam ponudi, zapravo i živi.


Ne zaboravite:
Udobne cipele – kroz grad se pešači, ne vozi
Slojevitu garderobu – temperature variraju
Kišobran – ako portici ne budu dovoljni
Bez kapućina posle 11:00! I nikako uz picu.
Izvor slike: RossHelen, minoandriani, Joaquin Ossorio-Castillo, emicristea/ Getty Images i cameraconvista.it, lhw.com

Žene koje putuju same biraju ove destinacije